Kaj se tiče bojlera, ja sam prije 14 godina kad sam radio centralno grijanje, kupio od frenda plinara reparirani fasadni Vaillant za 1.000DEM na njegov nagovor jer mi je rekao da (tadašnja) nova serija bojlera je ukratko niš koristi. Taj bojler je u trenutku ugradnje bio star cca 20 godina što će reći da danas ima cca 35 godina i grijanje radi besprijekorno.
Kaj se tiče ostalih kućanskih aparata, tada, dakle 1998. godine sam bacio (a, budala, šta ćeš) potpuno ispravan Singerov frižider s ledenicom kupljen daleke 1965. godine koji je dakle 33 godine radio besprijekorno i bez kvara.
"Detaljčić"

koji meni nije nikako jasan, a volio bih da mi pokuša pojasniti po mogućnosti neki ekonomist koji misli da razumije globalnu ekonomiju, je slijedeći. Uzmemo li sliku svjetskog tržišta iz npr. 1965. godine, situacija je slijedeća. Svjetska populacija je dvostruko manja, dakle 3,5 milijardi ljudi (naspram današnjih 7 milijardi). Istočni blok Europe, CCCP i Kina (uključujući oba tadašnja Vietnama koji su u ratu) te Kuba nisu otvoreni zapadu i tržišnoj ekonomiji. U to vrijeme još je i Norveška relativno siromašna zemlja. Proizvode se kvalitetni proizvodi i tržište funkcionira. Nafta je beskonačno jeftina, ali začudo naftne kompanije egzistiraju i ostvaruju profite kao i svi ostali. Otkud danas recesija

kada je populacija dvostruko veća, a tržište za sve kompanije je praktično cijeli Svijet izuzev S.Koreje

Logično i zdravorazumsko razmišljanje navodi na zaključak da se ostvaruju extra profiti nikad viđeni u povijesti. Istina je da su danas proizvodi načelno jeftiniji nego tada iako je i to upitna tvrdnja kompariramo li npr. cijenu Golfa od 16.000DEM iz 80-tih i cijenu današnjeg Golfa. Točno je i da su se tadašnji proizvodi popravljali (barem su postojali obrti), ali današnji se bacaju i kupuju novi (a obrti gase). Neke industrije poput npr. IT praktično nisu niti postojale, a vrlo dobro znamo da su Microsoft (utemeljen 1975.) ili Apple još kasnije i sl. kompanije danas prepune novca i ne znaju doslovno što će s njim

Sve to uz činjenicu da se proizvodnja svega praktično potpuno preselila u Kinu te da su troškovi proizvodnje očito nikad manji nego danas. Ovo je sve krajnje pojednostavljeno i napisano u brzini, ali meni je sve to prilično začuđujuće.