Ulazi čovjek u trgovinu i ugleda slijedeći prizor: trgovkinja stoji iza pulta, pognula je glavu, tiho plače i trese se, a ispred pulta stoji neki čovjek i urla na nju iz sveg glasa:
- Kravetino jedna! Ti nisi normalna! Glupačo nenormalna, treba te streljati!...
Nakon što se još malo izvikao, čovjek se okreće i brzo izlazi iz trgovine, bijesno zalupivši vratima…
Potpuno zgranut prizorom kojem je svjedočio, čovjek koji je ušao u trgovinu prilazi trgovkinji i pokušava ju umiriti:
- Gospođice, smirite se, strašno mi je žao zbog ovoga, zaboga, mogu li vam ikako pomoći? Da li da zovem policiju ili nekoga, gazdu…?
- Ma ne, zaista, ne treba, bit ću u redu, hvala vam puno…- trgovkinja odgovara, brišući suze i polako se smirujući. Nakon što se malo smirila i uvjerila gospodina kako joj ne treba pomoć i kako će biti sve u redu, trgovkinja ga pita što želi.
- Pa, trebao bih jednu kuvertu za pismo, normalne veličine.- odgovara čovjek.
- Želite li plavu, bijelu, crvenu, žutu, zelenu ili roza kuvertu?- pita trgovkinja.
- Ma svejedno, evo, može bijelu, molim vas.- odgovara čovjek.
- Želite li kuvertu sa papirom unutra ili bez papira?- pita trgovkinja.
- Pa, može s papirom.- odgovara čovjek.
- Želite li papir s linijama, kockicama, pravokutnicima ili čisti?- pita trgovkinja.
- Uf, ne znam… Čisti papir valjda…- odgovara čovjek zbunjeno.
- Dobro. Trebate li i markice za pismo?- pita trgovkinja.
- Da, naravno, može…- odgovara čovjek, pomalo umorno.
- Želite li markice za tuzemstvo ili inozemstvo? – pita trgovkinja.
- Dajte mi za tuzemstvo…-odgovara čovjek pomalo nervozno.
- Želite li markice sa motivom države, biljke, životinje ili prirode općenito?- nastavlja trgovkinja.
- O, Isuse, pa svejedno je, ženo božja, dajte mi bilo kakav motiv, što ja znam… Evo, nek bude sa životinjom!- odgovara čovjek, sada već vidno uznemiren i blago povišenim glasom.
- Dobro, dobro, ja samo pitam, ja moram tako… Koju životinju želite na markici; ribu, sisavca, gmaza, reptila ili pticu? – pita trgovkinja.
- Ja ne mogu vjerovati ovo! Jel' se vi to zajebavate sa mnom?! Pa kog boli briga koja je životinja na… Ma nema veze! Znate što? Neka bude prokleta ptičurina, samo mi više dajte te proklete markice i naplatite da mogu ići!- odgovara čovjek, očigledno ljut i iznerviran, na rubu incidenta.
- Pa dobro, ne morate vikati, ja samo radim svoj posao, gospodine… Moram vas još samo pitati koju pticu želite na markici; surog orla, kondora, vranu, goluba, grlicu… - pita trgovkinja, no tada ju čovjek naglo prekida udarajući šakom o pult i vičući iz sveg glasa na nju:
- Ma jebo te suri orao i kondor, kravetino jedna nenormalna! Ti nisi normalna, jebo te onaj ko te ovdje zaposlio! I tebe i njega treba strijeljati, luđakinjo jedna nenormalna!
U tom trenutku, u trgovinu ulazi onaj čovjek sa početka priče, prilazi naglo pultu, baci ogromno govno na pult ispred trgovkinje i poviče:
- Evo, glupačo! Vidi! Za ovakvo govno trebam WC papir!!!
_________________ Kad čovjek umre, ni ne zna da je umro i nije tužan. Tužni su ljudi oko njega. Isto je i kad je čovjek glup.
|